Prostor boje je definirani raspon boja. Dobro poznati prostori boja su sRGB, AdobeRGB i ProPhotoRGB.
Ljudski vizualni sustav nije jednostavan RGB senzor, ali možemo približno odrediti kako oko reagira s CIE 1931 kromatskim dijagramom koji prikazuje ljudsku vizualnu reakciju kao oblik potkove. Možete vidjeti da ljudski vid detektira mnogo više nijansi zelene nego plave ili crvene. S trikromatskim prostorom boja kao što je RGB predstavljamo boje na računalu koristeći tri vrijednosti, što ograničava na kôdiranje trokuta boja.
Korištenje modela poput CIE 1931 kromatskog dijagrama je veliko pojednostavljenje ljudskog vizualnog sustava, a stvarni gamuti izraženi su kao 3D trupovi, a ne kao 2D projekcije. 2D projekcija 3D oblika ponekad može biti varljiva, stoga ako želite vidjeti 3D trup, koristite gcm-viewer aplikaciju.
Gledajući sRGB, koji je najmanji prostor i može kôdirati najmanji broj boja. To je približno kao na 10 godina starom CRT monitoru, tako da većina modernih monitora može lako prikazati više boja od ovoga. sRGB je standard najmanjeg zajedničkog nazivnika i koristi se u većini aplikacija (uključujući Internet).
AdobeRGB se često koristi kao prostor za uređivanje. Može kôdirati više boja nego sRGB, što znači da možete mijenjati boje na fotografiji bez previše brige da su najživlje boje smanjene ili da su crne razmrvljene.
ProPhoto je najveći dostupan prostor i često se koristi za arhiviranje dokumenata. Može kôdirati gotovo cijeli raspon boja koje detektira ljudsko oko, pa čak i kôdirati boje koje oko ne može detektirati!
Stoga, ako je ProPhoto očito bolji, zašto ga ne koristimo za sve? Odgovor je povezan s kvantizacijom. Ako imate samo 8 bitova (256 razina) za kôdiranje svakog kanala, tada će veći raspon imati veće korake između svake vrijednosti.
Veći koraci znače veću grešku između snimljene i pohranjene boje, a za pojedine boje to predstavlja veliki problem. Ispostavilo se da su ključne boje, poput boje kože vrlo bitne, pa čak i za male greške prosječni gledatelj može primijetiti da nešto na fotografiji izgleda pogrešno.
Naravno, korištenje 16-bitne slike će ostaviti mnogo više koraka i mnogo manju grešku kvantizacije, ali to udvostručuje veličinu pojedine datoteke slike. Većina danas postojećeg sadržaja je 8bpp, tj. 8 bita po pikselu.
Upravljanje bojom je proces pretvaranja iz jednog prostora boje u drugi, pri čemu prostor boje može biti dobro poznati definirani prostor kao što je sRGB ili prilagođeni prostor poput profila vašeg monitora ili pisača.